Kako deluje Saturn, generalno?
Pa jesmo li shvatili da smo divni i stvarno normalni i stvatrno Ljudi tek onda kada smo zakrpljeni? I da nas baš to upravo čini jednakima. Sve te zakrpe koje se ne vide na našim dušama, srcima, u našim mislima, na našem egu koji je poput porcelanske vaze razbijene u paramparčad morao da se nekakvim kineskim lepkom sklapa ponovo u celinu. I da, naravno da nećemo više nikada biti isti. Saturn na svakih sedam i po godina od našeg rodjenja pa dalje, napravi jedan presek, ako to možemo tako da nazovemo, “preseče nas”, zalije cementom i stvrdne u nama sve ono što smo odbacili, potisnuli. Sledećih sedam ipo godina, ta stvrdnuta masa je razlog naših grčeva, svakom našem bolu, neprihvatanju, strahu. Onda sledeći put, za narednih sedam ipo godina, eto njega ponovo da učvrsti na već postojeće (što se napravilo od rodjenja pa do sedme godine) nove naslage. Zato su pubertetske godine (od četrnaeste naročito pa do dvadeset prve) godine kada tinejdžerski kompleksi pršte na sve strane, kada klice naših budućih ličnosti lagano niču na površini, a mlad čovek, još uvek nedovoljno razvijene svesti sve to ne primećuje, koliko njegova okolina. Medjutim, sa trećom fazom koja nastupa od te dvadeset prve pa dalje, čovek se lagano budi. Njegova svest zapravo. Pa počinje da se pita zbog čega je sve tako kako je, počinje da se zanima za sebe, da sebe proučava, preispituje, da traga za središtem bola u sebi ne bi li se oslobodio tereta koji nosi toliko dugo.
Problem je što to ne radimo svi. Ono što se takodje dešava je insisitiranje nekih osoba na tome da su OK dok u stvari drugi nisu OK. Takodje ima i onih koji taj deo lične higijene – taj najgori koji bih mogla bez greške da povežem kao sa čišćenjem kanalizacije, smatraju nepotrebnim. “Šta je bilo, bilo je, meni je dobro i bez tog psihološkog istraživanja” ili “Ja sam takav kakav sam” prepoznatljive su fraze kojima se ovi ljudi brane od mogućeg bola (i vrlo izvesnog, koje svako samospoznavanje nosi). Tako da od treće faze, a naročito od četvrte, koja počinje takozvanim Saturnovim povratkom negde oko 29. godine i traje do neke otprilike 36. mi smo dužni da ako nismo do tada, onda bar sada pogledamo direktno u ono što stvarno jesmo. Ono spolja sasvim sigurno nije prava slika – ni kod koga od nas.
Tako da kada ove dve malo zrelije faze dodju, sve zavisi od nas.. hoćemo li se osloboditi tih sedimentnih naslaga ličnih kompleksa, strahova, mehanizama koje smo sami izgradili i pustiti Saturna da sruši sve to, da vidimo to sve, da zaplačemo nad sobom i smrvimo u sopstvenim rukama do praha sav taj bol i neisplakane suze i nerealizovane ambicije – ili ćemo ga pustiti da kao glavni na gradilištu udari još jedan sloj cementa i sakrije od naših pogleda žrtve koje smo tamo kao u nekakvoj masovnoj grobnici sahranili: sve naše sujete, strahove, nerealizovane želje, neuzvraćene ljubavi, odbijanja, nevoljenja, komplekse.
Zato, ako dozvolimo sebi taj luksuz (verujte da je luksuz) pa zažmurimo, kao da nas se ne tiče zašto je sve tako kako je, možda nećemo ni primetiti kako se sa godinama (a naročito od 29-30. godine pa dalje) iza naših ledja podigla ogromna četvorospratna zgrada (po jedan sprat za svakih sedam ipo godina). I tek tada možda primetimo da nam sunca života nekako – nema.. Da se blistava svetlost jasnih planova, ozarenost uspehom i iskrena sreća davanja i primanja od drugih ljudi sve redje i sve manje promaljaju kroz eventualne pukotine gradnje. Zbog toga je Saturnov povratak – a to je tada u 29-oj i 30-oj godini života svakoga od nas, godina prve istinske zrelosti i za one koji nisu ranije razmišljali o tome, prva šansa da počnu da kopaju po sebi i ruše loše postavljene kodove (bagove). A ako jednom krenemo tim putem “kojim se redje ide”, nemoguće je da ikada više negiramo, da ne vidimo, da zažmurimo i ostanemo slepi, jer ta vrsta samospoznaje je oduvek bila (i biće još dugo) jedina istinska samospoznaja sebe i jedina koja pruža mogućnost da čovek postane stvarno zadovoljan sobom i životom koji živi. I zato ma koliko apsurdno zvučalo – samo preko Saturna se dolazi do sreće!
Pa ma gde da je Saturn, i u vašem horoskopu ili trenutno na nebu, shvatite – Saturn je prihvatio da se bavi onim najprljavijim u nama, najbolesnijim, najdevijantnijim, najodvratnijim, najviše iskomplekisranim, prestravljenim. I jedino kad smo slabi on nas uzdiže i spašava, pa tako i jedino onda kada čovek plače nad sobom, kada je čovek slab i na kolenima, potpuno bez snage, suočen sa ličnom patologijom, kada za svoje ambicije vidi da su promašaji, iluzije, da su laži, da je istina nešto od čega je bežao, kada je dovoljno hrabar da prizna sebi da je možda direktorski status (koji je usput i dobio) zapravo samo njegova neutaljena potreba da bude bliži ocu, da ga otac pohvali, da se divi svojim detetom što se nije dešavalo onda kada je trebalo. Ili možda da je pet stanova koje je kupio samo bila potreba da se nadomesti osećaj sigurnosti koji je u ranim godinama izgubljen, možda od porodice, možda od neuzvraćene ljubavi… To naravno da ne znači da je svako ko je uspešan to uradio iz nekog kompleksa, ali uvek jeste nešto u našim životima što smo stvroili, realizovali, dirigovano iz dubina podsvesti. Možda odabir zanimanja, odabir partnera, porodica, finansijski status, ili ste u zatvoru jer od detinjstva znate “da ste večiti krivac”. A šta u stvari dobijamo kada to detektujemo? Dobijamo priliku da shvatimo da nam to više stvarno nije potrebno. Od tridesete godine (Saturnov povratak), Saturn nas u stvari oslobadja. Do tada to je gotovo nemoguće. Ali od tridesete, možemo da život živimo po svom izboru, da se oslobodimo mehanizama koji su nas uputili na taj put. Zato se pitajte, zašto radite to što radite i na način na koji radite? Zašto imate vezu kakvu imate? Zašto nemate partnerski odnos? Zašto vam je odnos sa roditeljima takav kakav je? Zašto su vam prijatelji baš ti ljudi koji su pored vas? Zašto ste sami i bez prijatelja? I ne zaboravite da odgovori iz Ega, tipa “on je pametan, snalažljiv, vredan i zato ga volim” su čista racionalizacija, tj. nalaženje racionalnog objašnjenja za ono što nam se dešava, ali uvek tako da nam odgovor bude prihvatljiv. Zapravo, prihvatljiv našem egu. Da nije možda istina negde drugde, na primer, da niste sposobni da napravite novu konekciju pa se dvadeset godina družite sa istim ljudima ili zabavljate sa istom osobom? Da ste socijalno u stvari hendikepirana osoba, što dalje možda stvara kod vas potrebu da svakome nalazite manu, a zapravo egoistično obrazloženje zbog čega vam je bolje ovako. Kada budete potpuno spremni da ogoljenu istinu priznate sebi – Saturn će vas naučiti da se smejete. A da je to istina – znaćete po tome, što mora da zaboli! Ali se ne bojte, jer jedno Saturn voli i miluje naš sopstveni očaj. Tada, kada se to desi, očaj više nije očaj, već spoznaja i samim tim oslobadjanje i prava sloboda (i jedina).
21. Jula, Saturn je definitivno napustio Devicu (bar za narednih 29 godina) i ušao u znak Vage. Presvukao se. Iz radničkih odela, ulazi u fino, ispeglano i čisto. Oprao je svoje radničke, prljave i žuljevite ruke, namučene u ove dve i po godine – jer nema možda prljavijeg posla od onog koji je dat Saturnu da radi sa najprljavijim i najzapuštenijim, najodbačenijim delovima naših ličnosti. On radi na ljudima onako kako nijedna planeta nikada neće. On je mehaničar naše psihe, naših emocija, želja, potreba, a ovog puta dok je boravio u Devici od septembra 2007. pa sve do juče, najviše se zadržao u servisu naših kompleksa, strahova i nerealnih ambicija.
Saturn u Vagi
painting: “Couple” © Royce Deans
Displayed here by kind permission of the artist / Slika je objavljena uz pisanu dozvolu umetnika
A sada, kada je Saturn u Vagi, pažnja se prebacuje na partnerske odnose i generalno socijalne, javne odnose i teme. Upravo kroz druge ljude ćemo dobijati najbolju sliku o sebi. Ko smo, kakvi smo, čemu težimo. Sve veze i partnerstva jesu na udaru, ali ne svadjama i ljubomorama, već tako što ćemo sada dobiti pravu meru sebe. Možda je sad momenat da spustite svoje nerealne kriterijume zbog kojih ste sami ili zbog kojih nikako da nadjete nekoga dovoljno dobrog pa idete iz veze u vezu ili se lako hladite. Možda je momenat da stvari nazovete pravim imenom, i da shvatite recimo da nikada niste bili dovoljno hrabri da se vežete, da volite, da budete tu uvek za nekoga, da nikada niste ostavili prostora dovoljno za druge. A onda dalje se pitajte, zašto je to tako? Da li iz straha da ne budete ostavljeni i povredjeni, da li zato što prezirete pol koji vam je nametnut? Možda ste muškarac koji u stvari iskreno se gadi odnosa sa ženama, možda je vaša priroda homoseksualna? Priznajte sebi sve što smete za nivo svesti koji imate. A možda je nešto treće? Tragajte. Samo što još za ovakve stvari Google nije napravio software, niti će. Tu je čovek nezamenjiv. Zato Saturnov period svaki – bez obzira u kom znaku se nalazi vodjen je motom “To Dare” (usuditi se). I samo zato, nekima je nadam se već jasno šta ću upravo da napišem :), Saturn ima veze sa strahom.
I tačno je, biće razvoda, biće prekida dugih veza, ali i prihvatanja istine kako o nama tako i o partneru, pa gde bude moguće neke ljubavi će se i posle krize spasiti i opstati. Obratite pažnju samo koliko ćete se pretvoriti u sudiju i kritikovati, pronalaziti mane partnera, ne razmišljajući o tome da ste upravo rekli puno o sebi. Sve je u naredne dve i po godine dok Saturn bude šetao Vagom – ogledalo. U drugima ćete videti sebe i svoj strah. Možda ste mladi i prirodno ne žurite da se vezujete, ali će i ta mladalačka veza sada tražiti ozbiljnost, pa evo perioda kada će mladi više o životu, ljudima i sebi naučiti iz ljubavi (kao i svi mi) nego iz knjiga ili na fakultetima.
Saturn u Vagi će doneti sigurno:
- ljubavi opterećene krivicom (ljubav iz krivice, odgovornosti, tu su i zabranjene ljubavi, društveno nepodržane, sa zauzetima ili dosta mladjim, starijim osobama i slično…)
- ljubavi na silu, jednostrane uglavnom (“zašto me odbija? zašto me ne vli? zašto neće da odgovori?” i opsesivno ostajanje u tom stanju kao da na silu namećemo obavezu da nas voli baš taj koga mi volimo
- ljubavi na distancu (gde su partneri fizički nedostupni (kilometarska udaljenost na primer), a samim tim i emotivno nepristupačni jedno drugome u potpunosti, ali se i tu pitajte šta u vama ima potrebu (da ne kažem ambiciju) da izgradi takav odnos koji je polovičan, nepotpun, šta u vama veruje samo u takvu vrstu odnosa
- ljubavi opterećene sumnjom – “sumnjam u ljubav” u stvari ide iz straha od toga da će vreme uništiti ljubav ma koliko da joj je početak sjajan, pa je odavde najčešći oblik samoće ili izbora partnera koji će nam samo potvrditi ono što u stvari naše biće i hoće da potvrdi – da ljubav ne može da traje. Ovo je inicijator avantura, ili kada na putovanju poslednjeg dana sretnete “osobu svog života” i sa njom provedete samo jedan dan. Verujte, prizivali ste to svojom sumnjom.
- najteži oblik je sadomazohistički odnos koji Saturn u Vagi može da donese. Zanimljivo je da ma koliko se na prvu svi uvek sažale ili saosećaju sa mazohistom i onim koji trpi u vezi, ne sme se zaboraviti ona druga strana, partner koji muči hladnoćom, prevarama, brutalnim psihološkim maltretiranjima i povredjivanjem, jer je on u još većoj zavisnosti.
Još jednom vas podsećam na rečenicu Bleza Sandrara, koja glasi Ako je ljubav načelo života, onda je mazohizam princip svemira! I zato jedini savet je budite iskreni. Ako vas boli neka se vidi vaš bol. Ako ste srećni i zaljubljeni, neka se vidi vaša radost. Ne pretvarajte se u kamen, ne glumite hladnoću, jer to nije u našoj pravoj prirodi. Ono što mene raduje, jeste to što se sa Saturna u Devici koji je kao temu imao egzistenciju, preživljavanje, robovanje autoritetima, služenje, nezaposlenost, suočavanje sa patologijama, bolestima, truljenjem tema sada prebacuje na LJUBAV.
I možda nam bude jasno sada zašto je Saturn egzaltiran (potentan) kada je u znaku Vage. Možda bez patnje, čekanja, čežnje, mučenja, suza, vremena, ljubavnih grčeva i nema ljubavi? Možda je to jedini put do užitka, sladostrašća i radosti, kao što je trvdio Frojd. Biće da je tako…I ako me pitate, pa dobro, hoće li biti mogućnosti za ostvarivanje veza? I te kako! Ali samo tamo gde se zrelo i svesno ide stazom ljubavi. Ako je jedan partner previše svestan svega, svestan sebe, svojih mana, mana partnera i spreman sve to da voli i prihvata – ali drugi večito nalazi mane, kritikuje, gundja, hladi se, neće biti ljubavi koliko je potrebno iako odnos može i da traje i da opstane. Ali ako partneri prihvate sebe pa onda i partnera, ništa im ljudsko neće biti strano da vole, da upoznaju sebe u novim realcijama, i seksualnim i emotivnim. Jer, Saturn u Vagi je priča o spomeniku ljubavi izdignutom na onome što ljubav uistinu jeste. I čežnja, i nedostajanje, i bliskost, i prepoznavanje i različitost, i na kraju prihvatanje i moć, da volimo baš to tako drugačije od nas… jer mnogo je lako da volimo samo ono što već u sebi imamo. Kao što sam rekla u prošlom tekstu o Saturnu u Vagi (u okviru Godišnjeg horoskopa kada sam pisala), uvek kada volimo samo ono što i sami imamo i što već kod sebe prepoznajemo, nije daleko od narcizma. Ali narcizam ostavimo deci, da ona vole iste igračke, ostavimo i tinejdžerima taj poslednji luksuz mladosti da vole i za sebe biraju da se zaljubljuju u one koji će hraniti njihove nejake idelae ili one koji vole istu muziku, filmove i slično. A mi, ako smo odrasli, pokažimo da možemo da volimo mnogo dublje od toga.
Prošli put sam vam za priču o Saturnu u Vagi kao muzičku ilustraciju stavila Joy Division i “Love Will Tear Us Apart”, sada slušamo Morrisseya a naziv pesme potpuna je astrološka simbolika Saturna u Vagi, “The more you ignore me, the closer I get”… Ljubav se sprema da nam pokaže sva svoja lica, koja se kriju u svakome od nas.
The post Saturn u Vagi appeared first on Astrologija - Aleksandra Sanja Perić.